Blog:Zar je važno da li se peva ili pjeva?

Blog:Zar je važno da li se peva ili pjeva?

Ukoliko dijelimo istu godinu rođenja u krštenici , ili ste barem prvi put zakmečali osamdesetih, onda su i vama roditelji kad ste prebacili 10. godinu stalno pričali o tome u kakvoj smo nekad silnoj državi živjeli, da nitko nije bio jači od Jugoslavije sa neustrašivim Srbima, mudrim Hrvatima, širokogrudim Bosancima, radoznalim Makedoncima,easy going Crnogorcima i pedantnim Slovencima. Od svega toga, ja se sjećam jednog letovanja u Splitu kad sam dobila boginje i brže bolje me vratili avionom kući.Posle se zapucalo na sve strane, nisu mi dali mnogo da zapitkujem, a i u to vrijeme bilo mi je važnije da su mi barbike na broju. Znam samo da bi glas roditelja postao nekako hrapav na pomen rata, Jugoslavije i svega što su nam „razjebali strani plaćenici“. Mislim da je taj pjesak još uvek u njihovom grlu, ne da se progutati.

 

Onda je u razred došla jedna Jelena. Tamnokosa, vitka, sa krupnim crnim očima i širokim osmjehom. Rekli su da je pobjegla iz ratom zahvaćenog područja, odnosno Sarajeva. Drugačije je neke riječi izgovarala, ali se ispostavilo da smo veoma slične i brzo smo se združile. Ona nije pričala, ona je pripovedala o jezivim scenama kojima su ona ili neko od članova njene porodice svjedočili u ratu, ali nikada nije dozvoljavala da joj to što više nema svoj dom, svoju omiljenu igračku ili pogled na koji je navikla, skine osmeh sa lica i ubije želju za novim radostima. Blažen je osjećaj sjetiti je se danas. Bila je hrabra djevojčica, a danas je žena o koju bi se i metci odbili. You know what i mean.

 

Slijedeću deceniju nismo se mnogo posjećivali i družili sa susjedima, upijali smo tu mržnju  što su nam čike u skupim odjelima, napuderisanih glava i manipulativnih jezičkih sposobnosti , servirali barem 3 puta nedeljno na šarenim ekranima. Tri puta je taman. Da se ne preforsiraš, a da si u formi. Razumete …ukoliko idete u teretanu. Najbitnije, razumeli su i oni. I zato su nam tupeli dok i mi nismo otupeli. Dozirana mržnja. Naša čaša uvek je bila polu prazna,voleli smo da nam dosipaju. Herca su najpre imali muzičari,koji su morali nekako da zarade za hljeb, a i vodili su se onim da muzika ne zna za granice i da nas spaja. Kakvu su bitku oni vodili, znaju njihove pjesme nikad ne otpjevane. Bilo je i onih koji su pjevali ali zlo mislili, ili barem ga izgovarali. Ružne riječi vjetar na Balkanu brzo širi ali brzo i prašta.

Ilustracija:Gorana Belić

 

Danas ne znam što mi je trebalo toliko vrijemena da se odlučim da posjetim susjedne zemlje. Nije to bio strah koji me je sprečavao, već više neka sumnja da tamo imam išta posebno vidjeti. Tek prije dve godine otišla sam na hrvatsko primorje uz upozorenja da svašta neprijatno mogu da doživim i savet da se koristim ijekavicom. Really? Biti ću to što jesam i pričaću kako i pričam, makar mi to bilo poslijednje (to su ta srpska muda). Lijepotu ostrva Hvar vam ne mogu opisati jer je zbilja morate disati. Bog takve darove ne daje svakom, moraš biti biser u oceanu. Malko utišana ali odlučna u želji da pričam ekavicom, počinjala bih konverzaciju sa meštanima. Na moje iznenađenje, zenice sagovornika bi se raširile i poprimile staklast odsjaj, u kom sam mogla vidjeti setu, nostalgiju i žal. I tako svaki put, a bilo ih je bezbroj i beskonačno, kao i osmjeha , zagrljaja i priče o nekom tamo dalekom rođaku koji živi u blizini Zrenjanina i kog bih mogla poznavati. Da sam malko starija. Da sam malko mlađa, samo bih se bućnula u nigdje plavlji Jadran i ostala  uskraćena za životne priče ljudi koje je rat okrznuo svojom nemilošću ali nisu dali mržnji da pusti korjenje. Svako dođe na svijet kad mu je vrijeme, pomislih nahranjena onim staklastim pogledima.

 

Uvijek sam nekako smatrala da  je dom svuda gdje mi se ljudi raduju, gdje šire ruke i srca a usne razvlače u onu najljepšu krivu liniju(koja zaista ispravlja sve nepravde). Tako volim da posjetim Bosnu. Zemlju sa dubokim ranama koje niko nije uspio ušiti , ali je u njoj pored ukopina zasađeno cvijeće, I miriše najljepše na svjetu. Gradovi se zbog ljudi zavole, a ovdje su kapije svima otvorene,i ne morate ih zatvarati za sobom. U Bosni nije važno da li se peva ili pjeva, što bi rekla najpopularnija estradna umetnica sa tih prostora. Tamo je život satkan od pjesme i veselja.

 

Fakat je da u kom god pravcu sad da uputite svoj automobil ili kupite autobusku kartu, Sunce će vas ogrijati i kad je hladno.Postavili su nam geografske granice,ali srcu nikada neće moći da pridju,jer svih 6 isti bas svira ,a u to niko ne može da dira.

 

Napomene:

*Ovaj tekst pisan je na ekavici i mojoj ne maternjoj ijekavici.Cilj nije pronalaženje lektorskih grešaka,već činjenica da istim jezikom pričamo i da se savršeno razumemo.

*U tekstu možete pronaći i dve neprikladne reči,odnosno psovke.Cilj nije vređanje nikoga,već upotreba autentičnog srpskog svakodnevnog govora.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.